ZAGREB - Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, poznata kao COP30, počinje danas u brazilskom Belemu, a WWF poziva na konačno usvajanje  globalnog plana kojim bi se svijet barem priblžno vratio ciljevima iz Kopenhagena. Plan neizostavno treba obuhvatiti energetski sektor, emisije metana, šumarstvo, tešku industriju, ali i osigurati pravednu tranziciju s ciljem smanjenja ekonomskog i financijskog jaza u društvu. Pred Brazilom je težak zadatak: usmjeriti države prema dogovoru, kako bi se ojačali globalni napori za smanjenje emisija u okviru klimatskog režima pa nije ni čudo da su ovaj COP prozvali “COP-om istine”.
 
“Ublažavanje (mitigacija) podrazumijeva poduzimanje mjera radi ograničavanja razine stakleničkih plinova u atmosferi. Zemlje mogu postupno ukidati termoelektrane na ugljen i ulagati u obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca, poboljšavati energetsku učinkovitost zgrada i prometa ili sprječavati krčenje šuma. Jaz u ublažavanju označava razliku između trenutnih obaveza za smanjenje emisija i onoga što je zapravo potrebno da bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5°C. I taj je jaz zastrašujuće velik“, ističe Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije.   
 
Europska unija, kao predvodnica borbe protiv klimatskih promjena, na COP 30 odlazi sa stavom o kojem se raspravljalo prije tjedan dana na Vijeću ministara zaštite okoliša - o smanjenju emisija za 90 % u odnosu na 1990,. godinu do 2040. godine. Na papiru to ne zvuči loše, međutim, ovom je odlukom omogućeno da zemlje kupuju strane ugljične kredite i tako pokriju do 5 % svojih emisija, U praksi to znači da će se individualni ciljevi u industrijama pojedinih država članica EU-a, ako tako odluče, moći smanjiti i na 85 posto. Neke su se države članice protivile ovim ciljevima, smatrajući ih restriktivnima za gospodarstvo, jer su pred zemlje članice postavljeni i novi ciljevi u industrijskoj te zajedničkoj obrambenoj politici, no nisu uspjele promijeniti odluku. Takav stav Europske unije brine WWF, s obzirom da je Europa bila predvodnik rasprave o važnosti klimatskih promjena u cijelom svijetu.  
 
Činjenica je da je u deset godina od kada je potpisan Pariški sporazum, ostvaren određeni napredak, ali nedovoljan. Prag od 1,5°C iz Pariškog sporazuma koji je predstavljao  pravni, moralni i znanstveni oslonac ključan za izbjegavanje najrazornijih rizika za ljude i prirodu, nismo postigli. “Postojeće politike i mjere vode svijet prema zagrijavanju od oko 2,7°C do kraja ovog stoljeća pa je od  presudne važnosti da zajednički djelujemo kako bismo zaustavili guranje našeg planeta prema rubu opstanka. Znanost je jasna, a provjerena rješenja već dostupna za primjenu u svakom sektoru. Ono što nedostaje jest politička volja da se rješenja ubrzaju, prošire i financiraju. Nažalost, taj manjak političke volje gura svijet prema posljedicama koje su za ljude i prirodu katastrofalne,” dodaje Kalauz.
 
Na COP30 zemlje podnose nove ili ažurirane nacionalne planove, za koje je ključno da budu ambiciozniji u pogledu smanjenja emisija i da obuhvate sve sektore i izvore emisija. Zaštita i obnova prirodnih ekosustava bogatih ugljikom – od tropskih šuma do podmorskih grebena  – također treba biti ključni dio klimatskih planova zemalja.  
 
“Hrvatska dosad nije bila ambiciozna u pogledu klimatske politike, također je jedna od država članica koja se protivila smanjenju od 90% te trebamo u pogledu klimatske politike biti ambiciozniji u narednim godinama. Jadransko more je jedno od područja koje je najviše ugroženo klimatskim promjenama te ne smijemo zanemariti važnost koju to područje ima na cijelo naše gospodarstvo i društvo. Očekujem da ipak u neradnom razdoblju budemo proaktivniji oko klimatske politike te shvatimo koliko je ta tema važna za našu budućnost”, zaključuje Kalauz.   
 
Nije dovoljno samo govoriti – predložene planove treba usvojiti i odmah provesti u djelo. COP30 mora biti trenutak kada ćemo vidjeti ubrzanje prema osiguranju planeta pogodnog života za buduće generacije.