Zašto je važno pažljivo birati ribu na jelovniku

Odabir ribe na jelovniku nije samo pitanje okusa već i ključan korak u očuvanju našeg mora i morskih ekosustava. Naša odluka o vrsti ribe koju konzumiramo može imati duboke posljedice za zdravlje mora i ribljih populacija. Zakonodavstvo je reguliralo referentne veličine ribe za ulov, zaštićene vrste i lovostaje za pojedine vrste riba. Evo nekoliko ključnih razloga zašto je važno biti informiran i odgovoran potrošač.

Minimalna lovna veličina ribe: zašto je važna

Minimalna lovna veličina ribe definirana je kako bi se osiguralo da ribe imaju priliku doseći svoju punu veličinu i spolnu zrelost i razmnožiti se prije nego što budu ulovljene. Ulov ribe prije nego što dostigne ovu veličinu može ozbiljno narušiti reprodukciju i stanje populacije. Ako se ribe love dok su nedorasle ili dok su na početku reproduktivne moći, s vremenom dolazi do prilagodbe cijele populacije. Ribe postaju spolno zrele sve ranije, što znači da se manji i mlađi primjerci počinju razmnožavati. Ova promjena u dinamici populacije dovodi do toga da se love sve manje jedinke, što dodatno ugrožava održivost populacije i može dovesti do smanjenja ukupne biomase i ekološkog disbalansa. Takve promjene u populaciji otežavaju oporavak i stabilnost ribljih zajednica, čime se dugoročno ugrožavaju riblji resursi. Zakonski su propisane minimalne referentne veličine glavnih komercijalnih morskih vrsta.

Minimalne lovne veličine za vrste koje se najčešće konzumiraju:
srdela (11 cm), inćun (9 cm), komarča, orada, podlanica (20 cm), lubin, brancin (25 cm), hobotnica (1 kg), kamenica (7 cm), list (20 cm), trlje (11 cm).

Izbjegavaj kupovinu i konzumaciju nedoraslih jedinki, jer takvim izborom potičeš uništavanje Jadrana i ilegalne aktivnosti.

Lovostaj: jesmo li odgovorni?
Lovostaj za ulov ribe propisan je zakonima, a postoji kako bi se riblje populacije mogle oporaviti i ostati na održivim i zdravim razinama. Tijekom lovostaja, ribe se mogu nesmetano razmnožavati i rasti bez pritiska ribolova, što pomaže u obnovi njihovih populacija. To je važno za očuvanje raznolikosti vrsta i stabilnost morskih ekosustava. Lovostaj također osigurava dugoročnu održivost ribarstva, omogućujući budućim generacijama ribara da uživaju u bogatim ribljim resursima. Tako lovostaj pomaže u održavanju ekološke ravnoteže i ekonomskog prosperiteta zajednica koje ovise o ribarstvu. U Hrvatskoj je primjerice propisan lovostaj male plave ribe (inćun i srdela) u razdoblju od Božića pa do polovice siječnja kada se mala plava riba mrijesti. Osobnom edukacijom i izbjegavanjem kupovine vrsta koje su u lovostaju, možeš doprinijeti očuvanju ovih vrsta.

Ribe i rakovi s jajima: zašto ih treba izbjegavati
Na tržištu bi trebale biti dostupne samo one vrste riba i rakova koje nisu u reproduktivnim fazama, čime bi se osigurao prirodni ciklus razmnožavanja. Europski i hrvatski zakoni propisuju postupanje s određenim vrstama, ali i kazne ako se osobe ne pridržavaju zakona. Zakonom je propisano da je osoba koja obavlja ribolov dužna, odmah nakon ulova i neovisno o njihovoj veličini, vratiti u more ženke raka kuke s vanjskim jajima, rakovice sa zatamnjenim vanjskim jajima te, ženke jastoga i hlapa s vanjskim jajima. Novim, ažuriranim pravilnicima će se obvezati i na puštanje ženki škampa s vidljivim vanjskim jajima.

Zašto je taj zakon tako rigorozan? Osim što je pritisak na populaciju tih vrsta izrazito narastao u posljednjih desetak godina jer se lov vrlo često vrši za vrijeme lovostaja i zabranjenim alatima (ronilačke boce i sl.), love se nedorasle ženke s vanjskim jajima, što stavlja dodatan pritisak na već vrlo oslabljene populacije morskih vrsta. Na primjer, prosječna ženka jastoga nosi i preko 100.000 jaja na sebi, ali od tih 100.000 jaja u prosjeku samo TRI dožive komercijalnu veličinu.

Na žalost, ikra jastoga cijenjena je poslastica pa je nesavjesni ugostitelji nude u svojim jelovnicima. Osim što se radi o ilegalnoj aktivnosti, ova praksa izuzetno negativno utječe na populacije ove vrste. Prijavljivanje ovakve prakse nadležnim institucijama moralna je odgovornost svakog pojedinca.

Što možeš učiniti

• Informiraj se: Provjeri izvore i biraj ribu i rakove koji dolaze iz održivih ribarskih praksi. Mnoge organizacije i vodiči nude informacije o održivim vrstama i legalnim praksama.

• Pitaj: Kad kupuješ ribu, pitaj prodavača o podrijetlu ribe i njezinoj veličini. Odgovorni trgovci će vam pružiti potrebne informacije. Na web aplikaciji HRiba Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva možeš jednostavno i brzo saznati informacije o proizvodima iz ribarstva koje kupuješ – od podataka o ulovu, kupcu koji je otkupio proizvode od ribara, pa sve do maloprodajnog objekta u kojem se prodaju.

• Podrži održivo ribarstvo: Biraj proizvode s oznakama koje jamče održivost, poput certifikata MSC (Marine Stewardship Council) ili ASC (Aquaculture Stewardship Council).