Brojnost populacija slatkovodnih migratornih ribljih vrsta u značajnom je opadanju diljem svijeta. Samo u 2020. godini nestalo je 18 vrsta, što znači da je skoro trećina slatkovodnih riba pred izumiranjem. Prema globalnim analizama, od 1970. godine populacije migratornih slatkovodnih riba smanjile su u prosjeku za 76 posto, dok su populacije slatkovodnih riba težih od 30 kg opale za još alarmantnijih 94 posto. Unatoč ovim podacima, i dalje nismo dovoljno svjesni kojom brzinom slatkovodne ribe nestaju i s kojim posljedicama ćemo se suočiti ako ne preokrenemo ovaj trend.
 
Slatkovodne ribe značajne su iz mnogobrojnih razloga -– važne su za zdravlje i opstanak slatkovodnih ekosustava, ali i za stotine milijuna ljudi diljem svijeta koji se oslanjaju na njih kao izvor hrane i prihoda. No, ljudsko djelovanje doprinosi ubrzanom nestajanju mnogih vrsta, poput jesetarskih koje su čak nadživjele i dinosauruse.
 
„Uništavanje staništa, izgradnja hidroelektrana, zagađenje i eksploatacija rijeka, prekomjeran ribolov, klimatske promjene – faktori su koji ubrzavaju nestanak jesetri. Preostalo im je samo nekoliko prirodnih staništa koja im pružaju odgovarajuće uvjete za opstanak. Ako ih ne zaštitimo i ne spriječimo provođenje neodrživih aktivnosti, ostat ćemo bez važnog dijela prirodne i kulturne baštine. Ove će vrste možda biti zaboravljene, ali njihov nestanak osjetit ćemo svi“, istaknuli su iz WWF Adrije.
 
Unatoč važnosti i velikom broju prijetnji s kojima se suočavaju slatkovodne ribe i ekosustavi, kreatori javnih politika i dalje marginaliziraju njihovu zaštitu. Rijeke se vrednuju prvenstveno kao vodovodne ili kanalizacijske cijevi za gradove, industrije, poljoprivredu i energiju, dok se ignoriraju njihove mnoge „skrivene“ prednosti, poput održivog slatkovodnog ribolova, koji je moguć zahvaljujući postojanju rijeka slobodnog toka. Ove prednosti se vrlo rijetko uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka o izgradnji hidroelektrana i provođenju štetnih projekata, koji ograničavaju migratorne puteve ribe i degradiraju okoliš.
 
„Zaštitom i obnavljanjem prirodnih tokova rijeka i ključnih staništa možemo zaustaviti i preokrenuti ove negativne trendove. Mnoge ljudske zajednice su odavno oblikovane životnim ciklusima riba i tokovima rijeke. Zdrave populacije slatkovodnih riba su od presudne važnosti za ljude i prirodu te je vrijeme da se njihova zaštita počne efikasno provoditi“, zaključuju iz WWF Adrije.
 
Vlade će ove godine možda imati posljednju priliku da usvoje nove strategije koje će preokrenuti trend gubitka prirode i vratiti svijet na održivi put. Neophodna je implementacija Novog sporazuma za prirodu i ljude kako bi se vratio život našim umirućim rijekama, jezerima, močvarama, a slatkovodnim ribama omogućio opstanak. Time nećemo samo sačuvati biološku raznolikost, već poboljšati zdravlje slatkovodnih sustava koji su ključni za opstanak za društva u cjelini.